Posebno posuđe za službu božanstvu poznato je kod svih naroda. Osobito se razvilo u kultovima starih Sumerana, Babilonaca, Asiraca, Egipćana, ali i Kananaca.
Tako nam je poznata zgoda iz Biblije gdje svećenik Šalema, Melkisedek, donosi Abrahamu kruh i vino.
Izlaskom iz Egipta, Bog naređuje Mojsiju da se sačini posebno posuđe za službu Božju u Šatoru sastanka. Izgradnjom jeruzalemskog Hrama, kralj Salomon je uredio da se izradi sve potrebno za bogoslužje u Hramu, pa tako i sveto posuđe.
Sveto pismo nam govori da je jednom Baltazar, kralj babilonski, naredio da se donese sveto posuđe zaplijenjeno u jeruzalemskom Hramu od strane njegovog djeda Nabukodonozora, da pije iz njega na dvorskoj zabavi. No, poradi toga stigla ga je kazna Božja – izgubio je kraljevstvo i život.
Židovstvo je za večer Pashe koristilo posebno posuđe, pa je tako i Krist na Posljednjoj večeri koristio posebno posuđe za ustanovljenje Svete Mise. Po tom primjeru, te po primjeru starozavjetnog bogoslužja, Crkva je propisala posebno posuđe za vršenje svete liturgije kao službe Božje.

Liturgijski predmeti kod Svete Mise

Najčasniji predmeti u Svetoj Misi su oni koji koji dolaze u doticaj sa Tijelom i Krvlju Kristovom – kalež i patena.

Kalež – čaša u koju se za vrijeme Svete Mise ulijeva vino i voda. Dijelovi su mu čaška ( cuppa ), čvor ( nodus ) i podnožje. Mora biti izrađen od plemenite kovine, a čaška obvezno mora biti od zlata. Svećenik u njemu prinosi žrtveni dar Bogu Ocu, kao što je i Krist na Posljednjoj večeri. Stoga nas kalež sjeća na Kristov kalež, ali i na kalež muke koju je Krist za nas podnio, uključujući znojenje krvavim znojem u Getsemaniju. U duhovnom smislu označuje Srce Kristovo iz kojeg je na križu potekla Krv i voda, a zlato od kojega je izrađen podsjeća nas na Kristovu neizmjernu ljubav prema nama. Također simbolizira Kristov grob.

Patena – plitica koja se stavlja na kalež, a to je okrugao pozlaćen plitki tanjurić na kojega se stavlja hostija i prikazuje Bogu. Označava drvo križa na kojem je Krist prikazao sebe sama za naše spasenje. Kalež i patenu posvećuje biskup.

Kaležu pripadaju još slijedeći predmeti:

1.    purifikatorij ( čistilo, kaležnjak ) – platnen rupčić za otiranje kaleža

2.    pala – četverouglasti uštirkani laneni rubac, pokrovac, koji se stavlja na kalež,  u boji kazule, i mora joj odgovarati. Ispod ima prišiveno kvadratno platno sa čipkastim obrubom.

3.    velum – tkanina u obliku plašta kojom se pokriva kalež, u boji kazule.*
*118. (...) Hvale je vrijedno kalež pokriti velom koji može biti ili boje dana ili bijele boje. (Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Opća uredba Rimskog Misala, KS, 2004.)

4.    bursa – tok, četverouglata uklopnica u koju se stavlja korporal, isto u boji misnice

5.    korporal ( korpus = tijelo ) – četverouglast platneni, uštirkani rubac, na koji se polaže kalež i hostija. Kad se razvije, ima devet dijelova, a dio prema misniku označen je ušivenim križem. Sjeća nas na pelene u koje je BDM povila dijete Krista, ali i na platno kojim je bilo Tijelo Kristovo povijeno u grobu.

6.    ampulice – vrčići, posudice za vino i vodu, mogu biti od stakla ili kovine.

Ostalo liturgijsko posuđe i predmeti

Ostalo liturgijsko posuđe i predmeti koje se koristi kod Svete Mise, te drugih liturgijskih čina jest:
1.    ciborij – od cibus = hrana, to je kalež s ovećom čaškom u kojem se čuvaju posvećene hostije za svetu pričest. Čestičnjak ima poklopac i kada su u njemu posvećene hostije mora se pokriti malim bijelim velumom.

2.    piksida – okrugla kutija sa ili bez stalka u kojoj se čuva velika posvećena hostija koja se izlaže u monstranci vjernicima na klanjanje.

3.    monstranca – pokaznica, posuda u kojoj se čuva i izlaže Presveto Tijelo Kristovo na klanjanje ili za nošenje u procesiji. Glavni dio pokaznice je lunula ( luna = mjesec ) u koju se stavlja sveta hostija. Lunula je od zlata ili srebra, pa pozlaćena.

4.    pričesna patena – plitica koja se stavlja pričesniku ispod usta, može izgledati kao patena s kaleža, a može imati i ručke.*

* 93. Potrebno je pridržati malu pliticu za pričest vjernika, kako bi se spriječilo padanje svete hostije ili njezinih pojedinih dijelova na tlo. Vjernicima nije dozvoljeno da svetu hostiju ili sveti kalež uzmu sami, a još manje da ih dodaju iz ruke u ruku. Osim toga, u svezi s tim potrebno je ukloniti zloporabu da mladenci na Misi vjenčanja jedno drugome daju svetu Pričest. (Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Uputa - Redemptionis Sacramentum, KS, 2004.)

4.    posudice za sveta ulja –  svaka župna crkva mora imati trovrsno ulje: katekumensko ( za sveto krštenje ), krizma ( također za sv. krštenje – CHR ) i bolesničko ulje ( za bolesničko pomazanje – INF ). Za to se koriste tri posudice.

5.    kadionica – služi za paljenje tamjana na žeravici kod svečane Svete Mise, Večernjice, blagoslova s Presvetim…

6.    navikula – lađica, posudica u kojoj se čuva tamjan koji se sa žličicom stavlja u kadionicu.

7.    posudica za abluciju – posudica s vodom koja se nalazi na oltaru kod svetohraništa kojom pere svećenik prste poslije pričešćivanja izvan Svete Mise

8.    zvončići – služe za upozoravanje vjernika za glavne dijelove Svete Mise

9.    škropionica i aspergil ( škropilo ) – prenosiva metalna posuda s blagoslovljenom vodom, ima preklopnu ručku, i škropilo kojim svećenik škropi sebe i vjernike. Škropilo je metalna ručka sa kuglom na vrhu koja ima rupice po sebi.

10.    pacifikal ( pax = mir ) – raspelo s podnožjem, obično je od srebra i pruža se vjernicima na cjelivanje.
11.    svijećnjak – nosač za svijeće koje gore za liturgijskih čina. Na glavnom oltaru potrebno je da gore makar dvije svijeće običnim Misama, a nedjeljom i blagdanom šest svijeća. Ukoliko Misu predvodi biskup, pali se sedam svijeća u znak punine darova Duha Svetoga. Dijelovi svijećnjaka jesu noge, postolje, čvor ( jedan ili više njih ), prstenovi, košarica, tanjurić te šiljak.
12.    pristupno zvonce – zvonce ne izlazu iz sakristije kojim se vjernike upozorava na početak Svete Mise i pozornost. Zvoni i za Slave na Veliki četvrtak i u Uskrsnom bdijenju.
13.    klecalo – dio namještaja koji služi za klečanje svećeniku za vrijeme klanjanja, blagoslova i slično, kao i za klečanje biskupu pri pastirskom pohodu župi.
14.    katafalk – mrtvački odar koji se koristi na pokojničkim misama.
15.    stalak za misal – stalak na kojem se za Svete Mise drži Misal, obično od drva ili metala, izrezbaren i ukrašen.

16.    lektorile – stalak za čitanje poslanice u crkvi, pomičan.

17.    arma Christi – križ za vođenje križnog puta, na kojemu se nalazi oruđe kojim je Krist mučen ( bič, trstika, Veronikin rubac, trnova kruna, natpis INRI, koplje, koplje sa spužvom, stube, Petrov pijetao, kliješta, čekić, tri čavla… )


Liturgijske knjige i jezik

Molitve koje se mole kod svetih čina nalaze se u liturgijskim knjigama. To su slijedeće knjige:

1.    Rimski Misal (Missale Romanum) ili misna knjiga sadržava Mise za cijelu crkvenu godinu.

2.    Pontifikal – knjiga koja sadržava svete čine, obrede i molitve koje obavlja biskup.
3.    Časoslov (Brevijar) – knjiga u kojoj se nalaze molitve i čitanja koja mora svećenik svaki dan obavljati.
4.    Ritual (Obrednik)– obrednik, knjiga koja sadržava molitve i obrede kod pojedinih svetih čina.

Većina knjiga kojima se služi Crkva u liturgiji, u originalu su pisane latinskim jezikom, koji je sveti i službeni jezik Crkve. Crkva se služi latinskim jezikom iz slijedećih razloga:

1.    Latinskim jezikom se lijepo označava jedinstvo koje vlada u Crkvi ne samo u vjeri, nego na temelju vjere i u liturgiji
2.    Latinski jezik je jezik Rima, otkuda se najviše raširila Kristova vjera, a posvećen je time što se nalazio na Kristovu križu
3.    Latinski jezik je mrtav jezik i nije kao takav podložan promjenama, dok se pučki jezik neprestano mijenja.


Pripremio: Josip Tomić, mag.theol.