Kad svećenik kod krštenja maže dijete svetom krizmom izgovara riječi: „Svemogući Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista, oslobodio te je grijeha i nanovo te rodio iz vode i Duha Svetoga. On te maže i krizmom spasenja da se pribrojiš njegovu narodu i ostaneš ud Krista svećenika, proroka i kralja“. U nedjelje kroz  godinu slušamo svećenika kako u predslovlju pjeva: „Rod smo izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod tebi stečen, da posvuda naviještamo tvoja silna djela jer si nas iz tame pozvao u svoje divno svijetlo“. Očito je da se tu radi o svećeničkom dostojanstvu svih krštenika. Što je to krsno svećenstvo i gdje su mu biblijski korijeni? Zašto se naziva kraljevskim svećenstvom?Sudjelovanje na Kristovom svećeništvuKada Poslanica Hebrejima govori o Kristovom svećeništvu onda ona naglašava da je ono u mnogo čemu bitno različito od onog starozavjetnog. Starozavjetni veliki svećenici su posvećivani obredima odvajanja od naroda. Krist naprotiv da bi bio Veliki svećenik morao je „postati u svemu sličan braći“ (Heb 2,17). Starozavjetni veliki svećenik je sam ulazio u Svetinju nad svetinjama. Isusovo je svećeništvo utemeljeno na činu solidarnosti i kao takvo otvoreno je sudjelovanju. Autor Heb implicitno to izriče kada kaže da Isus kao Veliki svećenik „jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene“ (Heb 10,14). Glagol usavršiti u Septuaginti se koristi za svećeničko posvećenje. Dakle svojom žrtvom na križu Isus ne samo da je sam posvećen („usavršen) za Velikog svećenika (Heb 5,9; 7,28) nego je „usavršivši ih“ učinio dionicima tog svećeništva sve krštenike („posvećene“). Knjiga OtkrivenjaPoslanica Hebrejima o svećeničkom dostojanstvu krštenika govori samo implicitno Knjiga Otkrivenja naprotiv primjenjuje riječ svećenici na krštenike izričito i to tri puta. Po prvi put na početku Otk: „Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu“ (Otk 1,5-6). Poput autor Heb i pisac Otk…

Poslanica Hebrejima je jedini spis Novoga zavjeta koji Isusa naziva svećenikom. Ostali novozavjetni spisi to ne čine najvjerojatnije zato jer nisu htjeli da se Isusovo svećeništvo poistovjeti s levitskim svećeništvom Staroga zavjeta. Autor Heb je meditirajući nad Kristovim pashalnim misterijem premislio pojam svećeništva i zaključio da se Isusu ne samo može, nego i treba pridati naslov svećenika, štoviše jedinog Velikog svećenika novoga saveza.Poslanica Heb po prvi puta Isusa naziva Velikim svećenikom u 2,17: „Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda“. Ovom rečenicom autor Isusu kao Velikom svećeniku pridaje dvije kvalitete: milosrđe i ovjerovljenost, tj. vjerodostojnost. Milosrđe i vjerodostojnost nisu moralne nego svećeničke kreposti. One su nužne da bi svećenik mogao izvršiti svoju ulogu, a to je da bude posrednik između Boga i ljudi. Zato mu je potreban dobar odnos kako s jednom tako i s drugom stranom, tj. i s Bogom i s ljudima. Kristova vjerodostojnost kao svećenika temelji se na njegovu intimnom odnosu s Bogom koji garantira uspješnost njegova posredništva. S druge strane Isusovo milosrđe prema nama daje nam sigurnost da se on zaista za nas zauzima, da mu je stalo do nas. Svećeničko posredništvo je moguće samo ako se ove dvije kvalitete ujedine. Samo jedna kvaliteta nije dovoljna. Svećenik da bi bio posrednik između Boga i ljudi mora nužno imati i vertikalnu i horizontalnu dimenziju, tj. treba biti snažno povezan s Bogom i blizak ljudima. Vjerodostojan svećenikGovoreći o Isusovoj vjerodostojnosti kao svećenika autor Heb kaže: „Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa: on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj“ (Heb 3,1-2). Mojsije je u Starome zavjetu posredovao narodu Božju riječ, Božju volju -…

Uzevši u obzir jedinstvenost Isusove osobe i njegova djela spasenja, autoru Heb nije bilo teško zaključiti da je Krist jedini svećenik kojemu je bilo dovoljno prinijeti jednu, jedincatu žrtvu. Za razliku od SZ gdje je bilo puno svećenika i ostalih posrednika između Boga i naroda kao što su proroci u NZ samo je jedan posrednik- svećenik u punom smislu riječi: Isus Krist (1 Tim 2,5). Naime samo on je bio sposoban izvršiti u potpunosti bitnu svećeničku funkciju – posredovati između Boga i ljudi. Kao takav „proglašen je od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu“ (Heb 5,10; usp. 6,20). Melkisedek je, prema Post 14 bio kralj grada Šalema i svećenik Boga Svevišnjeg (Heb 7,1). Njegovo ime u prijevodu znači „kralj pravednosti“, a budući da je bio kralj grada Šalema (šalom = mir) Poslanica Hebrejima ga identificira i kao „kralja mira“ (Heb 7,2). Kad se Abraham vraćao iz  uspješnog vojnog pohoda Melkisedek je iznio preda nj kruh i vino i blagoslovio ga, na što mu je Abraham dao desetinu od svega plijena.