Draga braćo, na početku smo korizmenog vremena. Svi mi znamo što zapravo znači korizma i na što nas ona potiče i koji je njezin cilj. Korizmeni dani su dani odricanja od stvari za koje smo vezani, od kojih se tijekom svog života teško odričemo. Korizma nas također potiče da malo dublje uđemo u sebe i sjedinimo se s Gospodinom u molitvi, postu i milostinji.
U korizmenom vremenu se često puta zapitamo: čega bi se u životu trebali odreći, što bi trebali pustiti po strani? Ako se malo na tome zaustavimo i razmislimo, mi kao bogoslovi trebali bi se odreći onih stvari za koje vidimo da nas u našem svakodnevnom bogoslovskom životu smetaju, koje nas odvajaju od našeg zajedništva, odvlače nas od onog bitnijeg, a čemu bi zapravo trebali biti privrženiji. Dobro znamo što ostaviti da bi čistim srcem mogli slijediti Gospodina. Više prionuti uz molitvu i svakodnevne stvari koje nam dužnosti nameću.
U odlomku iz svetog Pisma smo čuli kako Matej predstavlja Isusov boravak u pustinji, njegovo iskušenje i pobjedu, savladavanje napasti. Jesmo li mi spremni kao Isus otići daleko od svih? Suočiti se sami sa sobom i razmišljati o svom životu, o stvarima koje nas pritišću, od kojih bi se trebali osloboditi u ovom vremenu koje nam Bog daje. Ili smo možda u tome slabi pa si uvijek nađemo prigovora da mene, tebe i svakoga od nas takvo što zaobiđe?
Nemojmo si dopustiti da Đavao vlada nad nama, imajmo vjere u sebi. Vidimo na što je sve Đavao bio spreman da bi prevario Isusa. Nama se u današnjem vremenu nude druge stvari koje bi nas htjele odvući od Isusa. Pogledajmo naš svakodnevni život, naše situacije, naše kušnje. Što u njima nalazimo, čega su one pune i tada ćemo moći vidjeti čega nam je puno srce. Naši razgovori ponekad su puni ogovaranja - jer nam je to uvijek oruđe obrane.
Upadamo u napast da bližnje gledamo s visoka, sa distance i postavljamo se sucem nad njihovim djelima. Je li to ono što Bog od nas želi? O našoj osobnosti govori i činjenica kako koristimo svoje vrijeme. Koliko smo robovi raznih medija npr. Interneta- za koji dobro znamo što nam on sve nudi, jesmo li spremni odreći ga se ili se pak u manjoj mjeri koristiti njime. Razni časopisi, filmovi, nude nam sadržaje koje bi možda bilo bolje zaobići jer su samo izvor nutarnjeg nemira i duhovne neravnoteže. Isusu Đavao obećava sva kraljevstva svijeta, ako mu se pokloni. Ali on odlučno odbija.
Evanđelje pred nas stavlja pitanje kakvi smo, da li smo navezani na materijalna dobra. Možda nam nije ništa neobično zaobići siromaha. Kad se radi o neznancu možda to činimo nesvjesno. No, kakvi smo prema onima blizu? Da li i na potrebe svojih kolega ostajemo slijepi i gluhi.
Bez ovakvih pitanja korizma nema smisla. Bez odgovora na njih nema nutarnjeg rasta i istinske bratske ljubavi. Odgovore će nam dati naša osobna pustinja u koju se trebamo povući kroz ovih četrdeset dana.
Draga braćo, nemojmo dopustiti da posustanemo u svojim kušnjama, jer svaki kršćanin ima ih čime nadvladati. To je naše zajedništvo s Bogom. Nemojmo iskušavati Gospodina, dovodeći se u bliže grešne prigode jer se iz njih sami ne možemo izvući. Njemu se jedinome klanjajmo kao i svi anđeli i njemu jedinome služimo zajedno s cijelom Crkvom, a Blažena Djevica Marija neka nam u tome pomogne. Amen.
Mato Berišić IV. godina
