Istog dana za prvog biskupa imenovan je dr. Mile Bogović, dotadašnji pomoćni riječko-senjski biskup sa sjedištem u Gospiću. On je još prije, u svom biskupskom imenovanju, dobio zadatak da na licu mjesta ispita opravdanost osnivanja nove biskupije i njezinu metropolijsku pripadnost. Osnivanje nove biskupije već je podržala hrvatska biskupska konferencija, a tadašnji riječko-senjski nadbiskup dr. Anton Tamarut još je krajem 1997. godine u tom smislu poslao obrazloženi prijedlog. Biskup Bogović je u svom odgovoru naglasio izuzetnu važnost osnivanja jedne biskupije na širokom prostru između Zagreba i Zadra, te Rijeke i Banja Luke i predložio da se osnuje Gospićko-senjska biskupija i da ona ostane unutar Riječke metropolije, za što se već prethodno opredijelio kler, nadbiskup riječko-senjski i hrvatska biskupska konferencija. Sveta Stolica je prihvatila taj prijedlog.
Postojeći Božji hram na čast Navještenja Blažene Djevice Marije uzdiže se na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve.
Svečanost uspostave nove biskupije i ustoličenje prvog gospićko-senjskog biskupa održana je 25. srpnja 2000. godine, na dan sv. Jakova, zaštitnika bivše krbavske biskupije.
Područje novoosnovane Gospićko-senjske biskupije spada u najslabije naseljene dijelove Hrvatske. Više od polovice tog područja bilo je od 1991. do 1995. godine pod okupacijom. S tog okupiranog dijela gotovo svi katolici bili su protjerani, a crkve i ostali crkveni objekti bili su sustavno uništavani. Nijedna crkva nije bila pošteđena. Kada je to područje u kolovozu 1995. g. oslobođeno, napustila ga je većina srpskog stanovništva. Njihove crkve ostale su uglavnom pošteđene, ali je dobar dio obiteljskih kuća stradao, pogotovo one koje nisu poslužile za stan - iste godine - prognanih katolika iz Bosne. Povratak prognanih katolika na njihova ognjišta nakon 1995. godine nije tekao tako brzo jer je trebalo najprije osigurati krov nad glavom. Ni onaj drugi dio biskupije koji nije bio pod okupacijom nije pošteđen od ratnih razaranja i stradanja pučanstva. U takvim okolnostima Crkva želi biti što bliže uz narod, pratiti ga u njegovom mukotrpnom nastojanju oko duhovne i materijalne obnove. Važno je i nakon svega što se dogodilo, neprestano riječju i primjerom pokazivati da je miran suživot s drugim i drugačijim ne samo potreban i moguć, nego jedna vrhunska humana vrednota koju su upravo vjernici prvi pozvani da je gaje i razvijaju.
Današnja Gospićko-senjska biskupija nije ništa drugo doli nasljednica starodrevnih biskupija ( Krbavska, Modruška, Otočka i Senjska) sa središtem u Gospiću.
Senjska biskupija spominje se već u 5. stoljeću Obnovljena je u 12. stoljeću i od tada kontinuirano postoji do 1969. godine. Iste godine bulom pape Pavla IV. ravnopravno je sjedinjena sa tadašnjom Riječkom biskupijom, te uzdignuta na čast metropolije. Tadašnji senjski biskup Viktor Burić postaje prvi riječko-senjski nadbiskup.
Senjska biskupija prva u katoličkom svijetu dobiva dopuštenje za uporabu narodnog jezika u katedralnoj crkvi. Navedenu povlasticu dao je 1248. godine papa Inocent IV. tadašnjem senjskom biskupu Filipu. Ostali narodi svijeta navedenu povlasticu dobivaju na II. Vatikanskom koncilu tj. tek u 20. stoljeću. Za katedrom senjskih biskupa stajali su mnogi značajni velikani. Svakako najpoznatiji je biskup Mirko Ožegović Barlabaševački, barun. Poznat kao preporoditelj, osnivač prve čitaonice i knjižnice u Senju, obnovitelj gimnazije, dobrotvor senjski. Za istog je vezana jedna povijesna zanimljivost. Obzirom da je senjski biskup imao dopuštenje za službu Božju na starohrvatskom jeziku, isti je predvodio svečanu liturgiju povodom ustoličenja Josipa Jelačića za bana, u crkvi Sv. Marka u Zagrebu.
Osim toga valja istaknuti da je u Senju 1494. godine osnovana prva tiskara u Republici Hrvatskoj. Senj je danas sijelo poznatog i drevnog Senjskog kaptola, čiji kanonici sa ponosom nose tu čast. Prilikom osnivanja Gospićko-senjske biskupije senjska katedrala je zadržala navedeni status. Danas, senjsko građanstvo radosno je zbog povratka biskupa u Liku, ali tužna srca prihvaća činjenicu da nakon što je 15 stoljeća bio biskupsko sjedište, od toga osam stoljeća neprekidno, Senj nema biskupa koji stoluje u njemu.
Mišel Grgurić
