Na Duhovski ponedjeljak, na početku Duhovske osmine, Crkva slavi blagdan Marije – Majke Crkve. Naše Bogoslovno sjemenište „Ivan Pavao II.“ ujedno slavi Dan Sjemeništa. Stoga je dana 13. Lipnja 2011., naše sjemenište pohodio preuzvišeni Ivan Devčić, nadbiskup riječki i metropolit Riječke metropolije te predvodio svečanu Pontifikalnu Misu u sjemenišnoj kapeli Kraljice apostola.

Preuzvišeni nadbiskup je u propovijedi rekao da je ovaj blagdan plod mariologije II. Vatikanskog sabora. Naime, Marija se nalazi u skupu onih koji su iščekivali silazak Duha Svetoga. Marija okuplja apostole i učenike oko sebe i tako im je svima Majka. No, u skupu se nalaze i „braća Isusova“. To se može odnositi na stvarnu rodbinu Isusovu, ali i na prve vjernike za koje Isus kaže: „onaj koji sluša i vrši Riječ moga Oca, on mi je i brat i sestra i majka.“ Tako i mi se možemo svrstati u red onih koji bi trebali biti Isusova braća, osobito po životu, slijedeći Isusov primjer. U današnjem Evanđelju, istaknuo je Preuzvišeni, Krist daje Ivanu Mariju za majku. Tu Isus ne misli samo na to da Ivan pazi na Njegovu Majku nakon Njegove smrti, već daje preko Ivana Mariju za Majku svima apostolima i učenicima, a neposredno i nama. Mi danas ne moramo kao Ivan brinuti o zemaljskim potrebama Kristove Majke, ali moramo nasljedovati Njezinu vjeru. Krist s križa daje Mariji Ivana za sina, te tako preko „ljubljenog učenika“ Marija postaje Majka apostola, Kraljica apostola, ali i Majka Crkve. Marija je Ona koja okuplja Crkvu, Ona oko koje se Crkva okuplja i Ona koja Crkvu zagovara kod Njezina Sina. Marija je u punom smislu Majka Crkve. Dajući svoju Majku da bude Majka Crkve nakon Njegova odlaska na Nebo i silaska Duha Svetoga, Isus nas prepušta Majci, koja nam je sada Zagovornica i Posrednica.

Preuzvišeni nadbiskup se nakon svete Mise pridružio bogoslovima na večeri, a nakon večere Otac rektor zahvalio je Nadbiskupu što je prihvatio zamolbu da predvodi svetu Misu na ovaj blagdan, te što se pridružio na zajedničkoj večeri.

O postanku blagdana

Marija je sa apostolima iščekivala silazak Duha Svetoga, te tako postala Majka Crkve. Drugi Vatikanski sabor nas uči u konstituciji Lumen Gentium: „Djevica se Marija, koja je po anđelovu navještenju srcem i tijelom primila Božju riječ i donijela svijetu život, naime priznaje i časti kao  prava Božja i Otkupiteljeva Majka. Na uzvišeniji način otkupljena s obzirom na zasluge svojega Sina i s njime sjedinjenja tijesnom i nerazrješivom zadaćom i dostojanstvom: da bude roditeljicom Sina Božjega te stoga predraga kći Očeva i svetište Duha Svetoga: po tom daru iznimne milosti ona nadaleko nadvisuje sve druge stvorove, i nebeska i zemaljske. No ujedno se u Adamovu rodu našla povezanom sa svim ljudima potrebnima spasenja, štoviše, ona je “uistinu majkom udova ( Kristovih )…jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici , koji su udovi one Glave”. Stoga se ona također pozdravlja kao najizvrsniji i posve jedinstven ud Crkve te kao njezin pralik i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi; Katolička je Crkva, poučena Duhom Svetim, prati s osjećajem djetinje odanosti kao preljubaznu majku. Stoga je Sveti sabor, izlažući nauk o Crkvi u kojoj božanski Otkupitelj odjelotvoruje spasenje, nakanio pomnjivo osvijetliti kako zadaću Blažene Djevice u otajstvu Utjelovljene Riječi i Otajstvenoga Tijela tako i dužnosti otkupljenika prema Bogorodici, majci Kristovoj i majci ljudi, napose vjernika.„

Prigodom zatvaranja trećeg zasjedanja Drugoga Vatikanskog sabora, Pavao VI. o tome reče: “Na isti način na koji je božansko majčinstvo utemeljenje njezina posebna odnosa prema Kristu i njezine prisutnosti u djelu ljudskog spasenja koje je priveo kraju Isus Krist, jednako je tako božansko materinstvo glavni izvor odnosa između Marije i Crkve. A to stoga jer je Marija Majka Krista, koji u trenutku utjelovljenja u njezinu djevičanskom krilu postaje glava svojega otajstvena Tijela, Crkve. Marije je, nadalje, majka i vjernika i svih pastira, to jest cijele Crkve.” Tom prigodom je Pavao VI. zaželio da “tim slatkim imenom već sada sav kršćanski narod još više časti Bogorodicu”.

Pavao VI. će ga još jednom ponoviti u nagovoru 8. prosinca 1975., prigodom desete obljetnice završetka Drugoga vatikanskog sabora: „Ako je Marija majka Kristova po tijelu, onda je ona i duhovna majka toga tijela kome i sama, na izvanredan način pripada kao kći i sestra.“

Na molbu blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, Kongregacija za bogoštovlje 1979. godine određuje da se u svim biskupijama na teritoriju bivše Jugoslavije blagdan Marije Majke Crkve slavi na Duhovski ponedjeljak, u Duhovskoj osmini..

U predslovlju marijanske Mise “Marija slika i Majka Crkve”, o Njoj se govori: „Ona je tvoju Riječ neokaljana srca primila, u djevičanskom krilu začela i rodivši Krista u njemu njegovala početke Crkve. Ona je pod križem primila oporuku svoga Sina i sve ljude prihvatila za svoju djecu, koja se smrću Kristovom rađaju na nebeski život. Ona se pridružila molitvi apostola kad su čekali obećanog Duha i postala uzor Crkve koja se moli. Uznesena u nebesku slavu, ona majčinski ljubi Crkvu koja putuje svijetom prema domovini, dok ne svane slavni dan Gospodinova dolaska.“

Ugledajući se na Mariju, Majku Isusa Krista, i nasljedujući njezinu življenu vjeru, Crkva isto postaje majka što rađa Božju djecu. O tome govori Drugi Vatikanski sabor: „Crkva promatrajući Marijinu otajstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav, i vjerno izvršavajući Očevu volju, po vjerno primljenoj Božjoj riječi i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem rađa na nov i besmrtan život djecu začetu po Duhu Svetomu i od Boga rođenu.“